Pravilo je jednostavno: zbirna kvota se računa proizvodom pojedinačnih kvota sa tiketa. Tri utakmice sa kvotom od dva daju ukupnu vrednost osam. Mogući dobitak je uplata pomnožena ukupnom kvotom. Ostaje pitanje kako se računaju brojevi uoči utakmice. Stručni tim u kladionici procenjuje šanse mogućeg ishoda, pa dodaje proviziju i izbacuje broj. Brojevi kasnije se pomeraju kada stigne puno novca na jednu stranu. Na tiketu uvek se vidi jasno kvota iz trenutka uplate, i ona ostaje nepromenjena sve do kraja.
Svaka kvota pokazuje koliko se dobija na jedan dinar. Kvota od dva znači duplo veći iznos, računajući i vraćeni ulog. U kvoti je takođe ocena šanse: što je broj veći, utoliko je i događaj ređi. Kvote kladionica ne predstavljaju poštene verovatnoće, pošto u sve njih je ugrađena provizija. Usled te marže ukupan zbir šansi na jednom meču premašuje stotinu posto. Marža nije ista u svakoj ponudi. Upoređivanje ponuda još pre uplate stoga ima smisla, pošto i mala razlika od nekoliko stotih vremenom postaje pravi novac.